Jungle Titlovi Engleski
LINK ::: https://tinurll.com/2tD97w
\"Vežite se, polećemo\", kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: Vežite se, polijećemo. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis \"Beograd, jesen 1991.\", a ispod njega nam latinični titl objašnjava: \"Beograd, jesen 1991.\"... U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke nijeme komedije. Naravno, ovo su \"Rane i titlovi\", prvi srpski film u službenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji..., a sve ostalo već je legenda. Kozmički happening dijaloga i titlova koji je nama naša borba i naša Partija dala.
U biti, nije se dogodilo ništa strašno. Dragojevićev film ovim titlovima nije ništa izgubio, gledateljstvo je dobilo priliku da se u prvih deset minuta filma smije na račun hrvatske državne i jezične politike, a priča o apokalipsi koju je Beogradu donio Slobodan Milošević samo je, ispod slike, nadograđena jednim malim i slatkim Tuđmanovim prilogom. Gledano iz perspektive narodnih paranoika i zaslužnika, moglo bi se reći da je Srđan Dragojević gadno ocrnio svoju zemlju i uopće nije nastojao da mrak traži i na drugim stranama, ali su se Hrvati ipak pobrinuli da njegovo djelo učine politički korektnijim. Zašto bi, naime, samo Srbi bili degenerirani manijaci i zašto i sami ne bismo našli svoje mjesto u priči, barem u dnu platna, barem u titlu.
Eto, tako jedno napredno civilizacijsko dostignuće - titl - na ovom nesrećnom potkontinentu postaje nova, beskrajnim potencijalom ispunjena, tehnika usavršavanja ridikuloznosti. Zemlje-naslednice počivše SFRJ mogle su, naime, da se ponose time što bar u nečemu pripadaju prosvećenom i kulturnom delu čovečanstva, onom koji strane filmove titluje, ne kasapeći izvorno umetničko delo i ne debilizujući sopstvenu publiku. Međutim, džaba je radovati se: jezik, kultura i politika nisu ovde zbog toga manje perverzno isprepleteni, naprotiv. Hronično pateći od hipertrofiranog sindroma narcizma malih razlika, balkanske južnoslovenske nacije - tačnije, njihovi dirljivo nedoučeni ali besprekorno isfrustrirani parapolitički i parakulturnjački žreci - panično traže sve potencijalne belege svog \"jedinstvenog\" identiteta, sve simbole razlike koji će potvrditi da njihova opstojnost nije tek puka romantičarska fikcija. S religijsko-konfesionalnim varijetetima ta stvar još kako-tako funkcioniše (mada samo po cenu ogromnih pojednostavljivanja i nedozvoljenih uopštavanja), ali s jezikom nastaje pogolem, krajnje neprijatan problem: četiri \"središnje\" priznate južnoslovenaske nacije (Srbi, Hrvati, Crnogorci, Muslimani-Bošnjaci) dele nešto što bi se, ni po babu ni po stričevima, moglo nazvati zajedničkim jezikom. Da prostite. Pošto je u ovom delu planete, iz nekih razloga, priznavanje same egzistencije nekog etničkog partikulariteta čvrsto povezano s postojanjem vlastitog, s Drugima nedeljivog jezika, a ovo, pak, okrunjeno postojanjem vlastite, megasuverene države, danas vlasti postjugoslovenskih zemalja, ali i dominirajuće kulturnjačke elite, insistiraju na postojanju četiriju samostalnih jezika: srpskog, hrvatskog, crnogorskog i bosanskog. Pri tome niko nikada nije umeo suvislo da raspetlja ni da li, recimo, Srbin iz Ogulina ili Virovitice priča srpski (sa sve žlicom i kruhom!) i da li Hrvat iz Sombora priča hrvatski (sa sve ekavicom, \"lalinskim\" otezanjem, hlebom, kašikom etc.), a kamoli da ustanovi nekakve \"imanentne\" razlike između tih jezika, one koje ih čine samostalnim entitetima. Obaška i to što će vam svaki upućeniji jezikoslovac reći da je krajnje neozbiljno i nenaučno verovati u nekakav \"srpski karakter\" hleba i \"hrvatski karakter\" kruha. A šta tek raditi s bosanskim Da li tim nelahkim jezikom govore samo Bo(h)šnjaci (zašto se onda ne zove bošnjačkim) ili i bosanski Srbi i Hrvati Ali, kakvi su onda to Srbi i Hrvati kad, pored živih i zdravih matičnih jezika, govore drugačije A ako, pak, ne govore - počem je taj jezik bosanski kad ga većina Bosanaca ne govori A šta tek da radimo s mučenim Crnogorcima, koji se, eno, et(n)ički dele na Srbocrnogorce i Montenegrocrnogorce, a govore do u glas isto, da ih ni majka razlikovala ne bi Pitanja ima još bezbroj, a suverene \"razlikovne\" odgovore daju uglavnom samo politikantske zadribalde, provincijalno opsednute fantazmom suverenosti, a nesposobne da shvate čak ni tako banalne stvari kao što je fakat da Austriji nepostojanje \"austrijskog jezika\" uopšte ne smeta da bude samostalna država, a da gigasuverena globalna velesila SAD sasvim normalno koristi engleski, dakle jezik bivših kolonijalnih gospodara, bez ikakve želje da konstituiše nekakav \"američki jezik\" kao Simbol Samostalnosti. A nije da nema vrlo lako uočljivih jezičkih razlika između Britanaca i Amerikanaca. Samo se oni, u svojoj anglosaksonskoj škrtosti, još nisu odvažili da se bace u trošak i, recimo, titluju Vudija Alena po londonskim bioskopima. Misle, jadni, da je dovoljno da nešto bude glupo ili čak idiotski, pa da to odmah ne treba da se radi...
U Beogradu je nedavno jedva sprečilo notornog Radmila Marojevića i slične duhovne gigante da što prognaju, što \"posrbe\" celokupnu hrvatsku književnost; u Zagrebu su, pak, purgerski Veleumovi zapeli da izdaju Andrića u \"hrvatskom prevodu\", u Sarajevu šefovi Društva Liliputanaca još dumaju da li da oproste neukom i neveštom Meši Selimoviću što se neprilično nacionalno izjašnjavao. U društvima obolelim od konradovske histerije identiteta - vidi belaja: što histeričnijeg, to lažnijeg i neuverljivijeg u svojoj težnji za Apsolutnom Razlikom - stvari nužno otklizavaju ka čistom, kliničkom ludilu. To je zakonit i neizbežan skor duge i apsolutističke vladavine onih koji su oboleli od sindroma malograđanskog samoobožavanja prvog lica množine (sveto \"Mi\") i kolektivnog, bajagi \"samoodbrambenog\" narcizma. A ta boljka je zarazna i \"kulturološki\" smrtonosna, tj. zombirajuća: vidiš, ide čovek, takoreći živ, a mozak mu odavno preminuo u Gospodu. Šta ćeš, žrtvovao ga za Nacionalnu Stvar! Otud je i aktuelni slučaj titlovanja proizvod neizlečivog tiltovanja u glavi. Ima toga svugde, opasno je samo kada postane znak samolegitimacije, lozinka Ispravnosti, kanon Nove Normalnosti. A baš je to, dakle stanje histerije identiteta, ono u čemu živimo, uz neke folklorne razlike, na obe obale Dunava i Drine. Treba zato upozoriti putnike-namernike: Welcome to the jungle, and leave your brains at home. Tiltovati možete i bez tog luksuznog pomagala.
To ne znači da treba prevoditi knjige sa srpskog jezika na hrvatski i obratno. Ne prevodi se Irac Ijen Mekjuen na engleski koji se govori u SAD, kanadski romansijer Daglas Kopland na dijalekat koji bi bio razumljiv čitaocima škotskog idioma Irvina Velša, niti Amerikanac Pol Oster na engleski koji se govori u Velikoj Britaniji. Nije prevođen Danilo Kiš kada je poslednjih godina objavljivan u Hrvatskoj niti Dubravka Ugrešić koja je štampana tokom rata u Beogradu. Nisu u Hrvatskoj prevedene knjige ni Albaharija, Svetislava Basare ni Vladimira Arsenijevića niti se u Srbiji prevode tekstovi Igora Mandića koje on uredno, na svom maternjem jeziku, piše za ovdašnju štampu.
Kritičar Mark Adams iz Screen Dailyja proglasio je film \"pravim zadovoljstvom\"; \"elegantan stil uz predivne glumačke izvedbe Jeana Dujardina i Bérénice Bejo jedan je od najneočekivanijih pozitivnih filmova godine.\" Međutim, također je istaknuo: \"Doduše, film se čini pomalo trom pred kraj prve trećine budući se glazba pomalo ponavlja, a i češće se koriste među-titlovi. Ipak, Hazanavicius uspijeva filmu dati pravi šarm i toplinu, a filmski obožavatelji natjecat će se u tome tko će prije opaziti neke vizualne ili glazbene reference.\"[15]
Na početku ove poruke je postavljen link ka torentu za Bosco Adventure (Plava princeza) na japanskom sa engleskim titlovima. TVNS nije nikad sinhronizovala niti emitovala epizode epizode 13-22. Zbog toga sam ih 2007. godine preveo sa italijanskog na naš jezik. 2019. sam odradio titlove na engleskom. Ti titlovi su bolji od ovih iz 2007. jer sam pored gotovih prevoda na našem jeziku imao dodatnu pomoć u vidu ruskih titlova i Google translate. Nije šala, Google translate je zapravo veoma moćna alatka kada se koristi na odgovarajući način. 781b155fdc